Na rubu znanosti

Odavno se životinje ne doživljava tek kao neku vrst automata od mesa vođenih instinktima. Igra, komunikacija, emocije, gradnja, empatija - sve se to može naći u svijetu životinja. Sve one imaju svoj ljubavni život. U njemu ima udvaranja, predigre, nadmetanja, pa i brakova - sezonskih, poligamnih ili monogamnih. Može se reći, koliko vrsta, toliko i načina stvaranja veza i potomaka...

Velika pitanja mogu se postaviti na razne načine. No ta se pitanja svode zapravo na jedno - pitanje smisla. Robert Torre, psihijatar i autor nekoliko knjiga, sročio ga je ovako: Ima li života prije smrti? Jer kroz život se mijenjamo, a doživljaji gube žestinu... No, jedna težnja ne blijedi - kako živjeti autentičan život u njegovoj punini? I što nas u tome koči?

Eter je hipotetična tvar mjerljive mase, za koju se pretpostavljalo da ispunjava prostor i s pomoću koje je objašnjavano širenje svjetlosti i drugih elektromagnetskih valova. Newton je 1670-ih koristio ideju etera u tumačenju svoje teorije gravitacije kao medija koji pomaže objašnjenju gravitacije, a svi fizički modeli 18. i 19. stoljeća koristili su koncept etera za objašnjenje prirodnih pojava, poput prostiranja svjetlosti. Taj je koncept preživio sve do 19. stoljeća, od Maxwella do Einsteina, kad je zanimanje za eter oživjela valna teorija…

Fascija je tanka ovojnica koja prožima cijelo naše tijelo. Čak i u početku embrionalnog razvoja, u oplođenom jajašcu se razvijaju tzv. zametni listići, zapravo fascije iz kojih se razvijaju svi sustavi ljudskog tijela. Građena je od nekoliko slojeva te kao neka napeta mreža omogućuje da se svaki organ u svakom trenu nalazi na točno za njega predviđenom mjestu. Također, fascija "pohranjuje" fizičke traume, a i emocije...

Izumitelj Viktor Schauberger otkrio je energetski princip implozije i razvijao ga je na različite načine. Riječ je o vrtloženju fluida, u vodi ili zraku. U više patenata koristio je tehnologiju implozije tj. vrtloga za stvaranje svojih uređaja - repulsina i repulsatora - za pogone za avione i podmornice, za proizvodnju izvorske vode, prenošenje željezne rudače do unapređivanja plugova...

Čitavu ljudsku povijest, sve do 19. stoljeća, jedan od temeljnih mitova čovječanstva na svim kontinentima govorio je o velikoj kataklizmi koja je u nekom trenutku u bližoj prošlosti pogodila Zemlju i skoro izbrisala život s lica planeta. Malo po malo drevna kataklizma počela se smatrati tek zabludom naših predaka. No katastrofa je, osim u mitovima, zapisana u dva povijesna zapisa - u fosilima i genima...